Vjetrenica je pećina iz koje stalno duva hladan vjetar, ali on prestaje čim zakoračite u njenu prvu dvoranu

Stajali smo na samom ulazu u pećinu Vjetrenica, na rubu Popovog polja, i nismo mogli vjerovati kolika je razlika u temperaturi na samo par koraka razmaka. Dok je hercegovačko sunce nemilosrdno pržilo, sa ulaza u pećinu je strujao tako snažan i leden zrak da smo imali osjećaj kao da stojimo ispred ogromnog industrijskog frižidera. Fasciniralo nas je saznanje da taj fenomen “vjetra” po kojem je pećina dobila ime zapravo nastaje zbog razlike u pritisku i temperaturi unutrašnjosti i spoljašnosti, ali najčudnije od svega je što taj vjetar potpuno nestaje čim zakoračite dublje u prvu dvoranu. Unutra nas je dočekala apsolutna tišina i vlaga. Saznali smo da je Vjetrenica jedna od biološki najbogatijih pećina na svijetu, jer u njenom vječnom mraku živi preko 200 vrsta životinja, od kojih su mnoge endemske i nikada nisu vidjele sunce. Naravno, zvijezda je čovječija ribica, ali nas je oduševila činjenica da ovdje žive i minijaturne školjke i račići koji su se prilagodili životu u potpunoj izolaciji. Prema dostupnim podacima, ukupna dužina kanala prelazi sedam kilometara, a unutrašnjost je ukrašena prostranim dvoranama i kristalnim jezerima. Zanimljivo je da su čak i antički pisci poput Plinija Starijeg pominjali ovaj fenomen vjetra, što govori o tome koliko dugo ova pećina zbunjuje ljude. Dok smo posmatrali “Zlatnu dvoranu” i nevjerovatne stalaktite, shvatili smo da je Vjetrenica zapravo ogroman podzemni grad sa svojim pravilima. Taj prelaz iz vreline hercegovačkog krša u ledeni mir podzemlja bio je za nas podsjetnik na to koliko tajni krije zemlja ispod naših nogu… tamo gdje vjetar prestaje, počinje jedan fascinantan svijet koji ne mari za godišnja doba.