U Dublinu postoji most koji se plaćao. Ne u dalekoj prošlosti, ne u srednjem vijeku, nego u živom sjećanju grada. Ha’penny Bridge, most od pola penija, dobio je ime po stvarnoj naknadi koju ste morali platiti da pređete rijeku Liffey. Pola penija za jednu stranu. Kad smo stali na sredini tog mosta i pogledali niz rijeku, nismo mogli ne razmišljati: ko je bio taj čovjek koji je naplaćivao prelazak i zašto su ga Dublinčani toliko mrzili? Zanimljivosti o Dublinu se obično vrte oko piva i književnosti, ali ova priča je o novcu, mostovima i jednom feribot operateru koji je pretjerao.
Sadržaj članka:
Most koji se plaćao
Prije Ha’penny Bridgea, na tom mjestu je saobraćao feribot kojim je upravljao izvjesni William Walsh. Feriboti su bili u lošem stanju, putnici su se žalili, a Walsh je svejedno naplaćivao prelazak. Kad je gradska uprava odlučila da se mora izgraditi most, Walsh je dobio dozvolu da gradi, ali pod uslovom da mu bude dozvoljeno naplaćivati prelazak kako bi nadoknadio gubitak ferija. Most je otvoren 1816. godine i cijena prelaska bila je pola penija (ha’penny). Ime se zadržalo, mada je naplata ukinuta 1919. godine.
Most je izrađen od livenog gvožđa i bio je jedan od prvih takvih mostova u Irskoj. Prvobitno se zvao Wellington Bridge (po Vojvodi od Wellingtona, koji je, usput rečeno, bio Dublinčanin po rođenju), ali narod ga nikad nije tako zvao. Za sve je bio i ostao Ha’penny Bridge. Ako planirate putovanje u Dublin, ovaj most je nezaobilazna tačka, ne samo kao fotografija, nego kao priča.
Mostovi Dublina i njihove priče
Samuel Beckett Bridge, most u obliku harfe
Najmoderniji dublinski most, Samuel Beckett Bridge, dizajnirao je slavni španski arhitekta Santiago Calatrava. Oblik mosta predstavlja keltsku harfu položenu na stranu. Most se može okretati za 90 stepeni kako bi propustio brodove. Otvoren je 2009. godine, a Calatrava je Dublinu projektovao i drugi most, James Joyce Bridge, otprilike u istom periodu. Dublin je jedini grad na svijetu koji ima dva Calatravina mosta.
O’Connell Bridge, most koji je širi nego duži
O’Connell Bridge je jedinstven po tome što je gotovo jednako širok koliko i dug, otprilike 45 metara u oba smjera. To ga čini jednim od rijetkih gotovo kvadratnih mostova u Evropi. Nazvan je po Danielu O’Connellu, irskom nacionalnom heroju, čiji ogroman spomenik stoji na početku ulice s druge strane mosta.
Rijeka Liffey i grad
Rijeka Liffey dijeli Dublin na sjevernu i južnu stranu, i ta podjela nije samo geografska. Dublinčani će vam reći da su sjeverna i južna strana kao dva različita grada. Južna strana je tradicionalno bogatija (Trinity College, St. Stephen’s Green, Grafton Street), a sjeverna radnička i grublja (Henry Street, Smithfield, Croke Park). Danas te razlike blijede, ali rivalstvo i dalje postoji, uglavnom u šalama i u pubu.
Liffey sama nije posebno lijepa rijeka, ali Dublinčani imaju poseban odnos prema njoj. Lokalni nadimak za nju je „Anna Liffey”, prema irskom „An Life”. James Joyce je u „Finneganovu bdijenju” rijeku personificirao kao ženu, Anna Livia Plurabelle. Na obali Liffeyja postoji skulptura posvećena ovom liku, a Dublinčani su je, u svom stilu, odmah prozvali „The Floozie in the Jacuzzi”. Skulptura je kasnije uklonjena, ali nadimak je ostao besmrtan.
Mitovi vs stvarnost
„Ha’penny Bridge je najstariji most u Dublinu.” Nije ni blizu. Najstariji postojeći most je Mellows Bridge (originalno Queens Bridge), izgrađen 1764. godine, više od 50 godina prije Ha’penny Bridgea.
„Katanci ljubavi na Ha’penny Bridgeu su tradicija.” Nisu. Katanci su počeli kao turistički trend po uzoru na Pariz, a gradska uprava ih je više puta uklanjala jer su opterećivali konstrukciju mosta starog više od 200 godina. Danas su postavljene ograde koje otežavaju kačenje katanaca.
„Sjeverna strana Dublina je opasna.” Ovaj stereotip je prevaziđen. Sjeverna strana ima neke od najzanimljivijih kvartova u gradu, uključujući Smithfield sa destilarijom Jameson i Stoneybatter sa najboljim kafićima i pubovima u gradu.
Zaključak
Mostovi Dublina su više od infrastrukture. Svaki nosi priču, svaki dijeli i spaja grad na svoj način. Od livenog gvožđa Ha’penny Bridgea iz 1816. do Calatravine čelične harfe iz 2009., Dublin je grad koji se čita hodajući s jedne obale na drugu. Bonus za kraj: Dublin ima ukupno preko 20 mostova samo u centralnom dijelu grada, a gotovo svaki ima nadimak. Dublinčani su narodu koji nadijeva nadimke mostovima, kipovima, pa čak i rijekama. Jedna od skulptura Molly Malone na Grafton Streetu? Prozvali su je „The Tart with the Cart.” U Dublinu ništa ne ostaje bez komentara. 🌉
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Sljedeći put kad budete na Ha’penny Bridgeu, pogledajte pod noge. Na mostu su urezani mali detalji u ogradi koji prolaznici uglavnom ne primjećuju jer su zauzeti selfijima. Most nagrađuje one koji gledaju dolje, ne gore.
