Gruzija proizvodi vino na način koji je star 8.000 godina, što je čini najstarijom vinskom kulturom na Zemlji. Ali kad smo počeli kopati dublje, shvatili smo da vino nije ni najluđa stvar u ovoj zemlji. Najluđa stvar je ono GDJE ga čuvaju. Ne u buradima. Ne u podrumima. Već u ogromnim glinenim ćupovima zakopanim u zemlju. I to nije bila jedina zanimljivost o Gruziji koja nas je ostavila bez teksta.
- Gost je od Boga: Gruzijska filozofija gostoprimstva
- Vino u zemlji: Najstarija metoda na svijetu
- Supra: Gozba koja ima svoja pravila
- Mitovi vs stvarnost o Gruziji
Gost je od Boga: Gruzijska filozofija gostoprimstva
U gruzijskoj kulturi postoji izreka: “Stumari ghvtisaa”, gost je od Boga. I to nije fraza koju kažu i zaborave. To je princip po kojem žive. Kad smo stigli u jedno malo selo u regiji Kakheti, čovjek kojeg nismo poznavali pozvao nas je u kuću na ručak. Sjeli smo za sto sa njegovom porodicom, jeli khinkali (gruzijske knedle), pili domaće vino i proveli tri sata u razgovoru uz pomoć Google Translatea.
Nismo platili ništa. Pokušali smo. Odbio je sa takvim gnušanjem da smo se osjetili loše što smo uopšte pokušali. Gost u Gruziji nije kupac. Gost je počast. Ako planirate putovanje u Gruziju, pripremite se na to da će vas totalni stranci tretirati kao porodicu. I to nije turizam. To je kultura stara koliko i samo vino.
Vino u zemlji: Najstarija metoda na svijetu
Gruzijsko vino se tradicionalno pravi u kvevri, velikim glinenim ćupovima zakopanim u zemlju. Grožđe, zajedno sa kožicom, sjemenkama i ponekad peteljkama, stavlja se u kvevri, zatvara voskom i ostavlja da fermentira pod zemljom. Temperatura tla prirodno reguliše proces. Bez hemije. Bez temperature kontrole. Bez modernih intervencija.
Ova metoda je stara 8.000 godina. Arheolozi su pronašli ostatke kvevri-ja sa tragovima vina iz 6000. godine prije nove ere na teritoriji današnje Gruzije. UNESCO je 2013. godine proglasio ovu metodu nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva. Kad ste probali vino iz kvevri-ja, okus je potpuno drugačiji od svega što ste navikli. Teži, puniji, sa nekim zemljanim notama koje ne možete opisati dok ih ne probate.
Narandžasto vino koje iznenađuje
Gruzijsko narandžasto vino (amber wine) nastaje kada se bijelo grožđe fermentira sa kožicama, što mu daje neobičnu boju i intenzivan okus. U ostatku svijeta se smatra inovacijom. U Gruziji se pravi milenijumima. Kad smo rekli domaćinu da je narandžasto vino “u trendu” u Evropi, nasmijao se i rekao: “Kod nas je u trendu od brončanog doba.”
Supra: Gozba koja ima svoja pravila
Supra je gruzijska svečana gozba, i to nije običan ručak. To je događaj sa pravilima, hijerarhijom i jednom vrlo specifičnom ulogom koja ne postoji nigdje drugdje na svijetu: tamada, toastmaster, osoba koja vodi zdravice.
Tamada tokom supre izgovara zdravice u tačnom redoslijedu. Prva je uvijek za Boga. Druga za domovinu. Treća za porodicu. I tako dalje, svaka sa značenjem, svaka sa pričom. Između zdravica se jede, ali niko ne pije van zdravice. To nije pitanje. To je pravilo. I te zdravice su dugačke, poetske, pune emocija. Na jednoj supri smo izbrojali 17 zdravica u toku jedne večeri. Da, popili smo mnogo vina. Ali svaka čaša je imala razlog.
Mitovi vs stvarnost o Gruziji
“Gruzija je opasna za turiste.” Ovo čujemo često i svaki put nas iritira. Gruzija je jedna od najsigurnijih zemalja koje smo posjetili. Kriminal prema turistima je izuzetno nizak. Jedina “opasnost” je da će vas nahraniti do nesvijesti.
“Gruzijska kuhinja je slična turskoj ili ruskoj.” Ima uticaja, ali gruzijska kuhinja je potpuno zasebna. Khachapuri (sir u tijestu), khinkali (knedle), lobio (pasulj), pkhali (orahove paste od povrća)… ništa od toga ne liči na susjedne kuhinje.
“Tamo se pije samo vino.” Pije se i chacha, gruzijska rakija od grožđa koja može imati i do 65% alkohola. Ponudiće vam je svuda. Budite oprezni.
Gruzija nas je iznenadila dublje nego bilo koja zemlja u posljednje vrijeme. Zemlja u kojoj je gost svetinja, vino se pravi u zemlji već 8.000 godina, a svaka večera ima svog voditelja ceremonije. Na kraju putovanja, domaćin koji nas je ugostio rekao nam je na rastanku: “Sad ste vi moja porodica.” I potpuno je to mislio. Nismo sigurni da postoji ljepši razlog za putovanje od toga. 🍷
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Naučite riječ “gaumarjos” (živjeli) prije nego odete. Koristićete je, konzervativno rečeno, pedeset puta dnevno.
